Naši unutrašnji djelovi

Jesmo li svjesni svojih unutarnjih djelova? Prihvatamo li ih?

Samospoznaja i prihvatanje sebe ključni su za lični rast i mentalno zdravlje. Svako od nas nosi u sebi različite dijelove – emocije, uvjerenja i navike, koje su se formirale kroz naš život, posebno u djetinjstvu. Njihov zadatak je bio da nas zaštite od nečega. I još nas uvijek štite. To se može pokazati kao strah, ljutnja, nepovjerenje, opreznost... Sve ti slojevi čine naš unutrašnji pejzaž, koji često ostaje nevidljiv i neistražen. Ali, šta se dešava ako te dijelove ne prepoznamo i ne prihvatimo?

Država i njen uticaj

Kako se ova nesvjesna dinamika izražava na višim nivoima, kao što je društvo? Lideri i političari koji nisu svjesni svojih unutrašnjih konflikata, ili ih čak poriču, utiču na stanje cijele zemlje. Poricanje problema i skretanje pažnje na nebitne stvari znak su nedostatka lične zrelosti. Kao rezultat toga, društvo se suočava sa siromaštvom, lošim odnosima i rastućim nezadovoljstvom. Zašto se lideri toliko boje gubitka moći? Često je to strah od suočavanja sa vlastitim ranama i neprihvaćenim dijelovima sebe. Kao što je Jimmy Carter rekao: „Sada, više nego ikad, potrebni su nam lideri koji će nas osloboditi straha i ojačati povjerenje u urođenu dobrotu i domišljatost čovječanstva.“ Kako su odvraćali strah od nas posebno se pokazalo u periodu prije dvije godine, ali mislim da nije potrebno komentirati. Hoćemo li ikada imati političare i lidere koji će to biti sposobni? Prema svjedočanstvima nekih i s obzirom na trenutnu situaciju u svijetu, pred nama su vremena velikih promjena. Možda se ipak nađe neko i među političarima ko će djelovati na način o kojem je govorio Carter.

Organizacije i preduzeća: Ključ uspjeha

Slično kao na državnom nivou, uspjeh i zdravlje organizacije zasnivaju se na zdravim odnosima među zaposlenima. Ako lideri koriste svoju moć na način da potiskuju ili kontrolišu druge, pitanje je, šta zapravo pokušavaju zaštititi u sebi? Nesvjesni strah od gubitka kontrole ili neuspjeha vodi do loših odnosa, slabije produktivnosti i čestih grešaka. Uspješno preduzeće izgrađeno je na temeljima razumijevanja i prihvatanja različitosti svakog pojedinca, kao i na spremnosti da se ulaže u znanje i osnaživanje ljudi kako bi se mogli suočiti s izazovima svakodnevnog života.

Porodica: Temelj zdravih odnosa

Porodični odnosi odražavaju unutrašnje stanje svakog člana. Roditelji koji nisu spremni suočiti se s izazovima, ili ih čak poriču, stvaraju disfunkcionalne odnose. Ako roditelji nisu svjesni svojih emocionalnih tereta, nesvjesno ih prenose na djecu. Zašto poriču probleme? Šta štite u sebi? Strah od priznavanja vlastite ranjivosti često vodi do problema u komunikaciji i dubokih emocionalnih pukotina unutar porodice.

Pojedinac

Na kraju, shvatamo da smo mi kao pojedinci oni od kojih sve gore spomenuto zavisi. Svaki pojedinac je toliko zdrav koliko može prihvatiti sve dijelove sebe i biti svjestan svog Ja, svog Sebstva. Neprihvatanje sebe i svojih unutrašnjih dijelova često se odražava u neprihvatanju drugih ljudi. U drugima prepoznajemo one dijelove sebe koje još nismo prihvatili, što izaziva neprijatne emocije u nama. Zato često kažemo da neke ljude ne možemo podnijeti – u stvarnosti ne možemo podnijeti onaj dio sebe koji vidimo u njima.

Naš unutrašnji pejzaž

Svi nosimo u sebi različite dijelove: ljubaznog, osvetoljubivog, kritičnog, osuđujućeg, uspješnog, onog koji žudi za moći da preživi i mnoge druge. Jesmo li uopšte svjesni tih dijelova? Prihvatamo li ih? Zašto osjećamo potrebu da kritikujemo druge? Koga ili šta u sebi pokušavamo zaštititi? Koji dio sebe krijemo? Jesmo li u djetinjstvu često bili kritikovani, možda od strane majke ili oca? Danas možda kritikujemo druge da bismo zaštitili potisnuta osjećanja djeteta u sebi, koje više ne želi osjećati bol iz djetinjstva.

Ako previše pričamo, iako nas niko ne sluša, možemo se zapitati: da li su nas roditelji slušali kad smo kao djeca željeli nešto da im kažemo? Mnogi lideri koji zloupotrebljavaju svoju moć nad drugima, zapravo bježe od vlastite nemoći. Često su ti lideri disfunkcionalni u vlastitoj porodici i nisu sposobni graditi zdrave međuljudske odnose.

Isto važi i za djecu i tinejdžere koji izražavaju ljutnju, agresiju ili se povlače u sebe – i oni pokušavaju zaštititi nekoga ili nešto u sebi. Nažalost, njihovi izlivi se često pripisuju različitim poremećajima, a rijetko ko istražuje porijeklo tih „poziva“ za pomoć. Djeca ili tinejdžeri se često stavljaju na stranu nasilnika jer mrze vlastitu nemoć i ne mogu se suočiti sa svojim unutrašnjim osjećajem slabosti. Često poričemo svoja osjećanja ili ih se uopšte ne sjećamo, jer su sigurno pohranjena u našoj podsvijesti, dok ih neko ili nešto ne aktivira. Tada često čujemo fraze poput „pukla mi je žica“ ili „stao mi je na žulj“. To znači da je aktivirano neko potisnuto osjećanje koje je bilo sigurno skriveno. Ne možemo burno reagirati na osjećanja koja nemamo ili ih ne poznajemo. Na žalost se ne mogu sjetiti naslova dokumentarnog filma u kojem su skupljali djecu s ulice, koja su mogla preživjeti samo ako su znala prevladati strah i prilagoditi se Zakonu jačeg. Njihov zadatak je bio prepoznati određene emocije koje su osobe izražavale na računaru. Nijednu pozitivnu emociju nisu znali imenovati. Prepoznali su, međutim, sve negativne, kao što su strah, ljutnja, nemoć, mržnja...

Šta možemo učiniti?

Ključ promjene leži u tome da postanemo svjesni i prihvatimo sve dijelove sebe. Osjećajnost, samoopažanje i prepoznavanje svojih emocija prvi su koraci na putu ka ozdravljenju. Naša unutrašnja pejzaža može biti ispunjena različitim emocijama – ugodnim i neugodnim. Važno je razumjeti da su svi ti dijelovi sastavni dio naše ličnosti i da nas oblikuju kao cjelinu. Kada naučimo prihvatiti sebe u potpunosti, bit ćemo sposobni dublje razumjeti i prihvatiti i druge.

Značaj osjećajnosti i samoopažanja

Posvećivanje pažnje svojim osjećajima i samoopažanja povezuje nas s našim osjećanjima i obrascima ponašanja. Mnogi naši odgovori proističu iz prošlih iskustava, ponekad i traumatičnih događaja koje nesvjesno nosimo sa sobom. Ova duboka osjećanja i dijelovi naše ličnosti snažno utiču na odnose, donošenje odluka i opšte zadovoljstvo u životu.

Zaključak

Prihvatanje svih dijelova sebe ključno je za lično zadovoljstvo i zdravlje naših odnosa, bilo da je to u porodici, na radnom mjestu ili u širem društvu. Što smo više povezani sa svojom unutrašnjošću, lakše se suočavamo sa izazovima i gradimo bolju budućnost. Naši unutrašnji dijelovi su naša porodica, naš pejzaž – prihvatimo ih kako bismo stvorili ljepši život za sebe i druge.

Zagrljaj i do sljedećeg puta.

Zumra

P.S.: Za dalje istraživanje naših unutrašnjih dijelova toplo preporučujem knjige Dr. Gabora Matéa, Bessela van der Kolka, Dr. Richarda Schwartza i drugih stručnjaka na temu uticaja ranog razvoja na naš život.