Od nemoći do nasilja – krug koji treba prekinuti

U posljednje vrijeme sve češće svjedočimo slučajevima nasilja i zlostavljanja, koji se dešavaju kako među ljudima, tako i nad životinjama. Posljednji primjer na koji sam naišla je mlada djevojka koja je pretukla svog psa, a zatim ga bacila u kontejner za smeće. Reakcije su bile snažne – preplavili su nas osjećaji preziranja, zgražanja i osuđivanja. Takvi događaji nasilja su potresni i, nažalost, česti, ne samo nad životinjama, već i nad djecom, slabijim pojedincima, pa čak i nad samim sobom.

Šta je uzrok?

Svaki oblik nasilja je vrijedno osude i nikada nije opravdano. Ali pitanje koje si često postavljam je: Šta dovede čovjeka do toga da postane nasilan? Šta to nosi u sebi da svoju bol, bijes i nemoć iskaljuje na drugima? Zašto neko ko pati unutar sebe traži slabiju metu umjesto da se suoči sa vlastitim unutrašnjim ranama?

Mnogo nasilnika, usuđujem se reći, SVI, nose u sebi duboke rane iz prošlosti. Osoba koja je sretna i zadovoljna svojim životom nema potrebu da ikoga ponižava ili da na bilo koji način vrši nasilje. Istraživanja pokazuju da ljudi koji su u djetinjstvu bili zlostavljani, zanemareni ili maltretirani, mnogo su skloniji nasilnom ponašanju u odrasloj dobi. Taj obrazac često proizilazi iz nemoći koju su osjećali kao djeca. Nasilje postaje način na koji upravljaju osjećajem vlastite nemoći, kada zlostavljaju druge.

Zlostavljanje kao odraz unutrašnje boli

Osobe koje su bile seksualno ili emocionalno zlostavljane imaju veću vjerovatnoću da će i same zlostavljati druge. Nemoć koju osjećaju kada se suoče sa vlastitom prošlošću često ih vodi u mržnju prema onima koji su slabi i nemoćni. Zlostavljanje slabijeg omogućava im da privremeno osjete kontrolu nad vlastitom nemoći, koju nisu mogli izraziti prema onima koji su ih povrijedili. Sličan je primjer i sa vršnjačkim nasiljem, gdje pojedinci često stanu uz nasilnika, jer u žrtvi prepoznaju nemoć koju i sami nose u sebi. Taj osjećaj nemoći mrze.

Prekidanje kruga nasilja

Mnogi ljudi koji završe u zatvoru zbog nasilnih djela bili su emocionalno zlostavljani ili zanemareni u djetinjstvu. Da bismo prekinuli ovaj krug, neophodno je fokusirati se na razumijevanje uzroka nasilja i pružanje podrške onima koji su pogođeni. Kada se društvo počne baviti osvješćivanjem uzroka nezadovoljstva, nasilja u porodicama, školama i zajednicama, nasilje će se smanjiti.

Ključno je da počnemo uvoditi programe pomoći onima koji pate. Nasilje je simptom dublje unutrašnje boli koja zahtijeva pažnju i iscjeljenje. Ako želimo živjeti u zdravijem i suosjećajnijem društvu, moramo razumjeti da je rješavanje uzroka nasilja u interesu svih nas. Barem ja želim da bude.

Na kraju, da, i meni su oči zasuzile kada sam vidjela gore spomenutu djevojku kako tuče i odbacuje svog psa. Ali oči su mi zasuzile i kada sam pomislila na njenu bol koja ju je dovela do tog čina. Zato vas molim, ne osuđujmo, jer ne znamo sve strane priče. Ni ove, niti priče drugih.

Zagrlite sebe – vredni ste!

Zagrljaj vam šaljem i ja,

Zumra

Pročitajte blog : Naši unutrašnji djelovi