Samopouzdani roditelji odgajaju samopouzdanu djecu
Jeste li se ikada zapitali zašto neka djeca odrastaju samopouzdana, dok druga sumnjaju u sebe?
Odgoj je jedna od najljepših, ali istovremeno i najzahtjevnijih uloga u našem životu. Kako možemo pomoći svom djetetu da izgradi čvrsto samopouzdanje?
Naša odgovornost nije samo fizička briga o djetetu, već i oblikovanje njegovog unutrašnjeg svijeta. Samopouzdanje koje dijete razvija nije nešto što se može jednostavno narediti ili naučiti riječima. To je proces koji počinje s nama – roditeljima.
Iza samopouzdanog djeteta stoje samopouzdani roditelji. Ali šta to znači? Kako roditelji svojim samopouzdanjem mogu uticati na razvoj samopouzdanja kod svoje djece?
Dijete o sebi vjeruje ono što vidi i osjeća kod svojih roditelja. Ako oni sumnjaju u njega, i ono će sumnjati u sebe. To znači da dijete iz ponašanja, izraza i emocija svojih roditelja prepoznaje kako ga oni vide. Ako roditelj djetetu govori da bude hrabro, samopouzdano i samostalno, a istovremeno osjeća strah, nesigurnost ili sumnju u sposobnosti svog djeteta, dijete će osjetiti taj nesklad. Djeca su izuzetno osjetljiva i više vjeruju osjećajima nego riječima.
Poznavanje vlastite vrijednosti
Ako želimo da dijete poznaje svoju vrijednost, moramo mi, kao roditelji, prvo poznavati svoju. Samopouzdan roditelj je onaj koji je svjestan svojih prednosti i slabosti, koji prihvata sebe takvim kakav jeste i ne traži vanjsko odobrenje da bi se osjećao vrijednim. Kada dijete vidi roditelja koji djeluje u skladu sa svojim vrijednostima, koji poštuje sebe i druge te se ne boji izraziti svoje mišljenje, ono uči te obrasce ponašanja.
Izražavanje emocija
Želimo da djeca izražavaju svoje emocije? Ne smijemo se bojati da ih ni mi, kao roditelji, izražavamo. Koliko ste puta čuli roditelja kako kaže: ‘Ne plači, nije to ništa strašno’ ili ‘Ne budi ljut’? Time djetetu šaljemo poruku da neka osjećanja nisu prihvatljiva.
Kada roditelj pokaže da je normalno ponekad biti ljut, tužan ili uplašen, djetetu omogućava da i ono prihvati te emocije kao dio svog iskustva. I neće se bojati da ih izrazi.
"Djeca nikada nisu posebno dobro slušala starije, ali su ih uvijek vjerno oponašala." - James Baldwin
Poštovanje kao osnova odnosa
Ako želimo da nas djeca poštuju, moramo i mi poštovati njih. Poštovanje se zaslužuje našim ponašanjem, načinom na koji tretiramo djecu, slušamo njihove potrebe i odgovaramo na njih. Često roditelji pogrešno misle da im poštovanje pripada samo zato što su roditelji. Ali djeca poštovanje grade na osnovu svojih iskustava s odraslima.
Pitanje koje si moramo postaviti je: „Želim li da me dijete poštuje ili da me sluša iz straha?“ Poštovanje nije isto što i strahopoštovanje. Strah stvara distancu, dok poštovanje gradi povezanost. A to se kasnije odražava na međuljudske odnose kada djeca odrastu.
Samopouzdanje kao temelj zdravih odnosa
Samopouzdan roditelj je sposoban postaviti jasne granice, bez osjećaja krivice reći „ne“ i preuzeti odgovornost za svoje greške. To su osobine koje dijete usvaja kada vidi da su dio ponašanja roditelja. Djeca koja odrastaju u okruženju gdje su granice postavljene s ljubavlju i poštovanjem uče da imaju pravo postavljati vlastite granice i da su vrijedna poštovanja.
Zaključak
Samopouzdano dijete odrasta uz samopouzdanog roditelja. Ako želimo da dijete spozna svoju vrijednost, prvo moramo prepoznati vlastitu. To je prvi korak ka odgoju sretnog i samopouzdanog pojedinca.
"Cilj istinskog odgoja nije samo usmjeravanje ljudi da rade ispravne stvari, već da u njima uživaju; ne samo da postanu vrijedni, već da zavole rad; ne samo da postanu učeni, već da zavole znanje; ne samo da postanu čisti, već da zavole čistoću; ne samo da postanu pravedni, već da žude za pravdom." - John Ruskin
Ps. ostoji mnogo istraživanja koja potvrđuju da djeca više oponašaju ponašanje odraslih nego što slijede njihove upute. Nekoliko ključnih studija:
Bandurin eksperiment s lutkom Bobo (1961) Psiholog Albert Bandura je proveo eksperiment u kojem su djeca promatrala odraslu osobu kako se agresivno ponaša prema napuhanoj lutki Bobo. Kasnije su i sama pokazivala slično agresivno ponašanje, što je potvrdilo teoriju socijalnog učenja, koja naglašava važnost imitacije u usvajanju obrazaca ponašanja.
Neselektivna imitacija (Over & Carpenter, 2013) Istraživanja pokazuju da djeca često oponašaju ponašanje odraslih, čak i kada ono nije funkcionalno ili racionalno. Na primjer, eksperiment je pokazao da djeca imitiraju nepotrebne korake pri otvaranju kutije, samo zato što su ih vidjela kod odraslih.
Neuronske osnove imitacije (Meltzoff & Moore, 1977) Novorođenčad već nekoliko sati nakon rođenja oponašaju izraze lica odraslih, što ukazuje na jaku biološku osnovu za imitaciju.
Istraživanje o „onome što roditelji govore vs. što rade“ (Grusec & Goodnow, 1994) Ova studija je pokazala da djeca često usvajaju moralne vrijednosti i obrasce ponašanja prvenstveno kroz promatranje, a ne kroz direktne verbalne upute.
Ova istraživanja potvrđuju tvrdnju Jamesa Baldwina da djeca ne slušaju uvijek upute, ali vrlo pažljivo oponašaju ponašanje odraslih.
U sljedećem blogu ćemo detaljnije istražiti pitanje poštovanja i razliku između poštovanja i strahopoštovanja – kako ih prepoznati i zašto je poštovanje ključno za zdrav odnos između roditelja i djece.
