Eta Cerkno, - 11. radionica

Rijetko ostajem bez riječi... ovaj put jesam! Suze u očima...

"Na scenu našeg života Zumra je kročila, da naše stidljive sporedne uloge pretvori u glavne. Da naš strah pretvori u hrabrost, a naše neznanje obogati novim spoznajama.

Na prvom susretu pred nas je slike stavila, slobodnu nam ostavila da sami biramo. Ja sam izabrala suncokret, kao da je znala koliko će nam svijetlih zraka Zumra na našim susretima donijeti. Za njih, Zumra, iskreno ti hvala.

Ogledalo je postavila pred nas, ono koje nas pita: Ko sam uopšte ja? Ogledalo koje ne laže, koje nam pokazuje i ono što je duboko u nama. To ogledalo su zapravo pitanja: Odakle? Od kada? Zašto? Zašto mi se to dogodilo? Šta me ova situacija u životu treba naučiti?

Teret naših ruksaka podijelila je tako, da svaka od nas svoj tovar lakše nosi. Uvijek iznova otvarala nam je nova vidika, razbijala mnoge tvrde orase za nas.

Sada više nema straha kada se zavjesa na sceni podigne, jer sada znam da se negativno može pretvoriti u pozitivno pravim pogledom. Još ću napraviti mnogo grešaka, još će se korak na putu poskliznuti. Ali trudit ću se da iz svojih grešaka učim, jer gdje ima volje, ima i puta."

Na posljednjoj radionici ove godine u ETA Cerkno, 11. po redu u skoro dvije godine, dobila sam najljepši poklon koji sam mogla poželjeti za svoj rad.

Dirnuta i zahvalna! Hvala drage dame! Hvala vodstvu na povjerenju!

Moram dodati da je kontinuiran i dubinski rad od izuzetnog značaja i da može donijeti ovakve rezultate. Ulaganje u zaposlene je ulaganje u budućnost!