Za mnoge od nas život je poput lavirinta, pun pitanja, sumnji i traženja smisla. Često se nađemo pred odlukama koje zahtijevaju hrabrost i odlučnost da izađemo iz zone komfora i krenemo nepoznatim putem.
Vjerujem da se svako od nas barem jednom u životu suoči sa pitanjem: "Šta zaista želim od života?" I ja sam se s tim suočila u svojoj 45. godini. Odlučila sam se za drastičnu promjenu – napustila sam siguran posao i krenula putem traženja svog životnog poslanstva. U ovom blogu podijeliću svoju priču sa vama.
Nadam se da će vas inspirisati i pomoći vam da pronađete neke odgovore na vaša pitanja.
Godine 2010 počela sam se osjećati sve više sputano. Iako sam bila ponosna na svoja dva sina koji su uspješno gradili svoje karijere i na naš dobar odnos, ipak mi je nešto nedostajalo. Do tada sam svu svoju energiju ulagala u njih. A sada? U partnerskom odnosu smo se izgubili. Svako je otišao u svoj svijet. Nismo znali kako se okrenuti jedno prema drugom. Naši obrasci i uvjerenja bili su jači. Godinama sam imala i zdravstvene probleme, koji su se kasnije ispostavili uglavnom kao psihosomatski.
Na van sam zračila pozitivnost i dobro raspoloženje, ali u sebi sam skrivala bol. Posao čistačice u muzičkoj školi obavljala sam savjesno, imala dobre odnose i bila poštovana, ali nisam bila zadovoljna. Sve vrijeme osjećala sam da ne pripadam tu, da zaslužujem „više“ i da sam sposobna za više. Ostala sam 19 godina zbog djece, ali sada je došlo vrijeme za mene. – Odlučila sam se za promjenu!

Počela sam istraživati. Čitala sam knjige o ličnom rastu, pohađala seminare (uključujući i one kod Tony Robbinsa, https://www.tonyrobbins.com/), prisustvovala raznim obukama i počela shvatati ko sam i šta želim. Nemoguće je postalo moguće. Novac, za koji sam mislila da ga nema, pojavio se – za obrazovanje djece i za moja usavršavanja.
Godine 2015 dala sam otkaz kao čistačica i krenula u samostalni biznis. Otvorila sam svoj s.p. (kako naivno). „Neko ko je jučer čistio, sada će mi govoriti kako da odgajam djecu i mijenjam svoje odnose i život?!“ „Nije normalna!“ „Šta ona misli, ko je?“ I tako dalje.
"Jednog dana grupa žaba organizovala je takmičenje; međusobno su se natjecale koja će prva stići do vrha visokog tornja. Okupilo se mnogo gledalaca da prate trku i bodre ih. Iskreno, među njima nije bilo nikoga ko je stvarno vjerovao da će neka žaba uspjeti. Trka je počela, a iz publike su se mogle čuti riječi: 'Kako je naporno. Nikada neće uspjeti! Nema šanse da to mogu. Toranj je jednostavno previsok!' Polako su žabe počele odustajati, osim nekoliko najupornijih, koje su hrabro nastavile da se penju. Polako su počele posustajati i ostale su samo tri žabe koje su se i dalje penjale prema vrhu. Kada su gledaoci vidjeli da većina žaba odustaje, još glasnije su govorili: 'Postavili su sebi previše visok cilj. To je nemoguće!' Odustale su još dvije žabe. Ostala je samo jedna, koja je s velikim naporom nastavila i uspješno stigla do vrha. Gledaoci i suparnice bili su zapanjeni. Nisu mogli razumjeti kako joj je to pošlo za rukom. Kada se pobjednica vratila među gomilu, odmah su je pitali u čemu je bila njena tajna. Ispostavilo se da je pobjednica bila gluha! Tokom takmičenja nije čula pesimistične riječi gledalaca; jednostavno se prijavila na takmičenje, vjerovala u sebe i ustrajala do kraja. Nije mogla čuti mišljenja okoline koja bi je možda odvratila od njenih ciljeva."
https://sensa.metropolitan.si/za-navdih/sledite-sebi-in-preslisite-mnenje-okolice-zgodba-o-zabah/
U takmičenju, koja će žaba stići do vrha tornja, pobijedila je ona koja nije čula pesimistične primjedbe publike. Bila je gluha i ustrajala do kraja. I ja sam odlučila isto. Slijedila sam sebe, svoju viziju, i uprkos sumnjama drugih, nisam odustala.
Međutim, vrlo je važno imati nekoga ko vas podržava i ohrabruje. Ja sam imala svoja dva sina, koji su mi bili veliki oslonac (i još uvijek jesu). Moj muž je, doduše, prihvatio da radim ono što želim, ali znam da nikada nije vjerovao da ću uspjeti. Danas je situacija malo drugačija. Pored njih, imala sam i nekoliko prijatelja koji su vjerovali u mene. Posebno dr. Aleksandra Šinigoja https://www.mastermindakademija.com/aleksander-sinigoj/, kod koga sam završila NLP, a kasnije i Tanju Piju Metelko, kod koje sam završila sve nivoe medijacije https://www.concordia.si/, i neke druge.

Nakon 11 mjeseci morala sam zatvoriti svoj s.p. Većina predavanja bila su besplatna, a klijenata premalo da pokrijem troškove. Kada sam mislila da mi formalno obrazovanje nije potrebno, shvatila sam koliko je važno. Upisala sam se u srednju školu za vaspitače i položila maturu. Nakon toga zaposlila sam se kao radni instruktor i nastavila studije, koje sam završila sa diplomom.

Godine 2023 ponovno sam krenula samostalnim putem. Poslala sam ponude kompanijama i ubrzo dobila poziv za održavanje šest radionica u firmi ETA Cerkno. Zatim su uslijedila predavanja u Kolektoru i Ljudskoj univerzi Nova Gorica. Imam i klijente za coaching i medijaciju.

Danas se pripremam za nove radionice i predavanja. Čitam, istražujem i ponosna sam na svoj put. Ne znam šta donosi budućnost, ali spremna sam za sve izazove. Pored svega toga, ove godine u našoj porodici radujemo se vjenčanju i dolasku dvoje unuka!
Zašto pišem ovaj blog? Na nagovor sina Erina, koji želi, da i na ovaj način djelim svoje znanje. Možda će ovaj blog postati čak osnova za knjigu!
Da li se isplati slijediti srce? Apsolutno. Bez obzira na godine, obrazovanje ili trenutnu situaciju, najvažnije je da vjerujete u sebe i ne bojite se promjena. Možda bi mi bilo lakše da sam imala višu naobrazbu ili živjela u većem gradu, ali bez iskustava koja sam stekla, ne bih bila tu gdje sam sada.
Mark Twain je rekao: "Dva najvažnija dana u tvom životu su dan kad si se rodio i dan kad otkriješ zašto." Slažem se!
Gdje je volja, je i put
Ako nešto dovoljno snažno želite, cijeli univerzum će se udružiti da vam to omogući (Paulo Coelho).
Podijelite svoja razmišljanja i komentare. Do sljedeće teme!
Zagrljaj, Zumra
Oblikoval in razvil: ERCO ERIN ĆORALIĆ s.p., 2024 ©